Početna stranica www.udgos.hr



KONTAKT
 
Adresa:
M. Divalta 163,
HR-31000 Osijek

Žiro-račun: PBZ
2340009-1100148729

MB: 3420639

Telefon/fax:
+385(0)31-50-60-10
Gsm:
+385(0)98-438-889

e-mail:
udruga@globalnet.hr

  Poezija

ZAROBLJENE MISLI

Nisam nikoga vidio,
Samo su mi misli šetale,
Nisam ništa osjećao,
Samo su mi misli lutale
kroz otvoreno okno na vrh moje glave
izlazile su ushitreno, hrabro,
ne pitajući za dozvolu,
i ne tražeći potvrdu.
Zar da ih snagom volje okujem,
i učinim da budu suvisle
u kutiju magičnu ih spremim
i ostavim da ostare…
da budu mirnije
da budu pametnije
da budu lukavije
da budu zrelije
I onda ih pustim
da idu.
A kamo će poći,
i gdje će stići.
onako ispravljene
onako uljudne
onako isprane
i onako beživotne…

TRANSFORMACIJA

Predstava je gotova,
spuštaju se zavjese
mizerni kraj
lijepo opisane
sudbine pajaca,
pa on ljude nasmijava
i bez njega nisu mogli nit"
carevi ni kraljevi.
nit" bogati ni siromašni,
U životnom kabaretu,
svi smo mi pajaci
i dvorske lude
i svak na ovom svijetu,
igra neku svoju rolu.
Ali nestalo je časti i poštenja,
nema više Arthura
i Okruglog stola,
nitko više ne traga
za Svetim Gralom,
a smjeh je postao
rijetka pojava,
osim po narudžbi
u predstavama teatra,
kojega nazivamo život.

STRAH

Strah koji se otvara,
strah koji se stvara,
u tisuću boja
iskri pred našim očima,
stvarajući u zjenicama
mistične slike,
kao projekciju ustreptale duše
erupcija osjećaja,
isprekidani uzdasi,
raspojasani u dubinama sjete i tuge
homogenizirani na tisuću načina
s jednim jedinim ciljem,
da lebde po našim osjećajima
i truju nam dušu,
a onda stanka,
smiraj kao blaženstvo,
i zagonetka morskih dubina
i iskra u oku dupina…

Na goloj stijeni nebeske gore

Na goloj stijeni nebeske gore,
u izmaglici hladnog jutra,
gledaju na nas dva tužna oka.
Između oklopljenih misli,
ne dopiru do nas,
niti dah, ni suza
Nit* dašak vjetra.
Gledaju u nas tako
Jedne oči tužne,
Kao da nam žele shvatiti misli
Iz dubine moždanih režnjeva ,
oćutiti naše osjećaje,
iz skrivenih ambisa naše duše
I trude se te oči,
Da nas shvate, razumiju i
da nam oproste sve naše slabosti
jer znaju one da smo samo ljudi,
slabi i nesavršeni,
i da nam trebaju ta dva tužna oka,
na goloj stijeni nebeske gore,
da paze na nas da se ne poskliznemo…

SPHERE

Idem u sphere, praćen uzništvom,
kao teškim lijesom srebrom okovan,
šutljivo ćutim praiskon života,
i tisuću ljeta još neispjevanih strofa

Uzaludno hvatam zrak
da napunim si dušu žednu
i prizivam Muze miljenice
jednu po jednu.

Vozeći se polako niz mračnu ulicu
sakupljam sve mirise i zvuke,
i odlazim u nepoznatom smjeru
i živim svoje svakidašnje muke.

Kurtoazno tako blago se i smješkam
lažući tako i sebe i vas.
jer kad jednom odem prijatelji moji
pamtit ćete samo moje pjesme i moj glas...

OČI

Kap po kap,
nit po nit,
u najzagonetnijem bljesku
tvoje duše ,
poput mjehurića
uzavrelog gejzira,
izviru iz očnih duplji.
A ti,
ne skrivaj
svoj pogled,
ne boj se.
Ne milujući te, gazeći te ,
život ti iščupa srce
užarenim kliještama,
A na tome mjestu niknuti će cvijet,
što ti oplemenjuje dušu.
Apsurdno, ali prokleto nužno.
A kada sve to prođe,
kap po kap,
tvoje suzne oči,
zasjat" će od kristalno čiste sreće,
i postati će odbljesak
tvoje plemenite duše...

Ljudi ljepši od stvarnosti

Evone!
Pogledaj u ove ljude,
pogledom koji prodire kroz njih
Razmišljaj o njima,
kao o hladnim prozirnim kockama leda.
Nigdje topline,
Likovi stavljeni u kontekst ljudske frigidnosti.
Razrađene do detalja,
Nošeni suludom potrebom za stvaranje užitka
u najapstraktnijem smislu,,,
horda,
tako principijelno različita,
a tako slična,
gotovo genetski identična u svojoj gluposti.
Ali čak i oni ,takvi kakvi jesu
Hladni i daleki, oholi i zli,
ljudi su,
puno ljepši od stvarnosti…

                                         Daimonion

VrhVijestiO namaAktivnostiFoto-kutakPoezijaHumorNMBKontaktMapa site-aAdministracija vijestiDesign by Digital Design